prostaglandini (prostata + lat. glandula: žlijezda), nezasićene masne kiseline s 20 ugljikovih atoma, koje uglavnom nastaju iz arahidonske kiseline. Njihov je naziv posljedica nekadašnjega mišljenja da nastaju jedino u prostati, no danas se zna da prostaglandini nastaju gotovo u svim tkivima. Svrstavaju se u šest skupina koje se označavaju slovima, a broj pridružen slovu označava broj dvostrukih veza u molekuli. Fiziološki najvažniji prostaglandini pripadaju skupinama E i I (PGE2 i PGI2; potonji se nazivaju i prostaciklinima). Prostaglandini imaju raznovrsne učinke, a oni koji pripadaju različitim skupinama mogu imati i suprotna djelovanja, npr. PGE2 djeluje vazodilatacijski (proširuje krvne žile), a PGF2 vazokonstrikcijski (sužava krvne žile). Najvažniji su njihovi učinci: kontrakcija glatkoga mišićja, poticanje upalne reakcije, povišenje tjelesne temperature, kočenje lučenja želučanoga soka, povećanje ili smanjenje protoka krvi, poticanje porođaja, posredovanje u osjetu boli. Prostaglandini ne ulaze u krvni optok, nego djeluju lokalno (na mjestu nastanka). U kliničkoj su uporabi sintetski analozi prostaglandina, koji se primjenjuju u sprječavanju i liječenju peptičkoga vrijeda želuca, kod induciranoga poroda, glaukoma, nekih prirođenih srčanih mana te kao vazodilatacijski lijekovi.
